MEMOARI - odlomci o Berlinskom Kongresu
1. Nije mi namjera da ulazim u pojedinosti S. Stefanskog mira, to je opštepoznata stvar. Međutim
ne mogu da mimoiđem a da ne konstatujem da je Crnoj Gori učinjena nepravda. Crna Gora se je
borila toliko stotina godina, zašto! Da sačuva svoju slobodu i da raširi svoje granice. Od
početka ustanka pa do svršetka rata Crna Gora izašla je pobjediteljka na svim linijama njenih
ratnih operacija. Da pomenem samo neke bitke, kao Vuči Do, Fundina, Trijebač, Morača, Bukova
Poljana, opsada grada Nikšića, opsada grada Bara itd., u kojima je Crna Gora prepolovila svoje
borce, i to cvijet njihov; jer sve što je mlađe bilo jurišalo je i ginulo. Krv je tekla potocima,
tako reći uzalud. Niti Rusija niti prosvećene sile ne uzeše u ocjenu niti žrtve njene, niti ratne
zasluge, pa da ju pravično nagrade.
2. Od zaključka S. Stefanskog mira pa do kraja junija 1878. godine, to jest do potpisa Berlinskog
traktata, nastupilo je nešto što istorija ne pamti. Velika pobjediteljka Rusija bude stavljena u
položaj pobijeđene države. Druge države postadoše diktatorke a Rusija spektatorka. Austrija, bez
rata, bez krvi, bez ikakvih žertava primi na sebe ulogu da rješava sudbinu balkanskih naroda. ...
Niko se tako opasnom preobrataju nije nadao, Crna Gora još manje.
3. Kod nas je bila deviza: boriti se hrabro, krv prolijevati i ginuti, da naše junačko oružje blista
pred svijetom, pa 'Rusija dobiti i mi ćemo dobiti, Rusija izgubiti i mi ćemo izgubiti'. Ova deviza
bila je u pravom smislu naša ablegacija (prim - odluka da drugi odlučuje) koja potvrđuje našu
nedoraslost u državničkoj mudrosti. Ona nam je toliko škodila jer smo pali na milost i nemilost
Austriji. Mi smo toliko bili oholi, ili bolje da rečem naivni, da smo Austriju ignorisali, svakom
prilikom vrijeđali, činili joj sve pakosti, koje su naravno docnije pale na naš hrbat.
4. Pošto je uloga rješavanja balkanskih pitanja priješla sa Rusije na Austriju, sve male balkanske
države obigrale su Austriju, da joj se umile, jeda bi što više koristi izvukle. Srbija, nezadovoljna
S. Stefanskim mirom, bacila se je prva na milost i nemilost Austriji. Mudri Jovan Ristić pohitao je
u Beč, podnio žalbu grofu Andrašiju protivu postupka Rusije prema Srbiji. U Beču je Ristićeva žalba
s blagovoljenjem primljena. Dato mu je na znanje da će Austrija znatno raširiti granice Srbije, na
južnoj strani, samo neka ne traži proširenje na zapadu, od Bosne niti od Sandžaka, jer tamo ni palca
ne može dobiti.
5. Nama je ... kazano još u početku rata, i rečeno da ne gubimo ni vrijeme ni snagu uzaludno, jer sve
što od Turske u Hercegovini uzmemo moraćemo povratiti. Mi se nijesmo na to osvrtali, već je cio rat
vođen na zemljištu Hercegovine, za koga! za Austriju. Ko je tome najviše kriv? To je naša citirana
deviza i vojvoda Petar Vukotić, kome je Hercegovina bila san i java, te se od nje nije mogao odvojiti
ni u mislima niti u djelu, a pri tom uplivan do diktatorstva. Tako, našom kratkovidošću mi smo
ratovali za slavu, a zemlju i narod drugi su ponijeli. U Beču su bili nezadovoljni našom upornošću,
pa su riješili da nas gone do krajnosti. Grof Andraši sretao je vojvodu Boža (prim - Petrovića) sa
oštrinom punom rješitelnosti u nepopustljivost.
6. Nekoliko dana pred sastankom Kongresa u Berlinu poslao me je Knjaz u Beč, da ponesem vojvodi
Božu izvjesne instrukcije i jedan memoar, koji je imao predati predstavnicima Velesila u Berlinu.
... Nekoliko dana što sam kod vojvode Boža ostao u Beču upoznao sam se sa groznom sudbinom koja
nas na Kongresu očekuje. Uvidio sam i to da vojvoda Božo nije skrojen za pregovarača tako teških
pitanja, kao što su ova, koja rješavaju sudbinu naše otadžbine. On se je samo srdio, protestirao,
često puta izlazio iz takta, da je napuštao ministrov kabinet, da mu ne kaže ni s Bogom, već onako
gologlav izlazio na ulicu, a sluge mu s podsmijehom iznosile cilindar.
7. Dan polaska u Berlin bijaše došao. Ristić je prošao kroz Beč, bez da je vojvodi Božu javio. Pri
rastanku zapitao sam Boža, da mi kaže odprilike, što imam Gospodaru dostaviti, čemu se on ima nadati
da će mu Berlinski Kongres priznati od onoga što je S. Stefanski mir bio odredio. On mi na to ukratko
odgovori: Austrija, ako se bude u svemu pitala i ona rješavala, kao što izgleda da hoće, od
Hercegovine osim Nikšića i Banjana, koje je Gospodar držao i prije rata, ne da ništa. Na
sjevero-istočnoj strani rijeka Tara granica. Na strani Berana stara granica, od Šiškog jezera do
Lima, nova granica od Lima do Mokre planine. Plav i Gusinje Austrija ostavlja za Crnu Goru, kao i
Podgoricu. Primorje je još u pitanju, Austrija će učiniti sve moguće ako nam ga ne mogne sasvim
oduzeti, da ga tako suzi i za nas beznačajnim učini.
8. Vojvoda Božo pođe u Berlin, a vojvoda Stanko (prim - Radonjić) bude određen da i on iz Petrograda
pođe, da zajedno predstavljaju u Berlinu Crnu Goru. Pođe i Andraši sa velikom svitom, u kojoj je
baron Temel učestvovao, ali nije zvanično figurirao.
9. Pošto sam se vratio iz Beča na Cetinje, saopštio sam Gospodaru svu fazu u kojoj se crnogorsko pitanje
nahodilo. Gospodar se je žestoko naijedio na moj raporat. Gnjevno je napadao vojvodu Boža, vojvodu
Stanka i mene, kao malodušne slabčine, jer Rusija neće dopustiti da se ičega okrnji od S. Stefanskog
mira. Ona ga je uvjeravala, da će uložiti svoj opstanak, a da neće ni u čem popustiti, u što je Knjaz
vjerovao.
10. Na Kongresu se odmah objavi konstelacija Sila. Austrija, Germanija i Engleska ranije su bile
sklopile plan po kome se imaju sva pitanja rješavati. Francuska i Italija ostali su kao prosti
svjedoci, samo da potpišu protokol. Rusija je dovedena u bezprimjerni položaj, da je samo slijegala
ramenima, bez da joj se glas čuo. Jedino kad je Austrija izašla s predlogom da se Crnoj Gori oduzme
Bar i primorje, Gorčakov i Šuvalov objavili su da to neće Rusija dozvoliti dokle i jednog kozaka na
zemlji postoji. Toga radi, Austrija i Sile popustile su, ali su, oduzećem Ulcinja iz ruku crnogorske
vojske, prisajedinjenjem Spiča Austriji i drugim restrikcijama, prava Crne Gore na moru postala
iluzornim.
11. Berlinskim traktatom, dobitak teritorijalni, pomoću Austrije, Srbiji bude dupliran, Crnoj Gori pak,
uplivom Austrije, bude prepolovljen. Od Bugarske bude učinjena velika država, sa dvogubim nazivom,
Bugarska i Istočna Rumelija. Grčka bez rata dobi Tesaliju, a Austrija Bosnu i Hercegovinu. Rusija
uze od Rumunije Besarabiju, a u zamjenu dade joj se Dobruča. Što je pak Rusija pridobila na azijskoj
strani, to ne spada u balkanska pitanja. Jedino na hrbatu Crne Gore slomi se međunarodna nepravda -
ona, prema njenim ratnim zaslugama, najmanje bude nagrađena.
12. Kongres zaključio je svoje sjednice i potpisao kobni za cijelo čovječanstvo Berlinski traktat,
13. jula po novom kalendaru.
Vojvoda Gavro Vuković
