Sport

Prvenstvo svijeta u jedrenju - Perth, 2011.

Sa regate klase Laser (foto: A. McKinnon)

U neđelju, 18. Decembra 2011., spuštena je zavjesa na Prvenstvo svijeta u jedrenju koje je održano u Perthu. Podijeljene su medalje u 10 olimpijskih disciplina i proglašeni svetski šampioni. Od 3. do 18. Decembra u svakoj klasi takmičari su jedrili po 10 regata boreći se ne samo za medalje već i za mjesto na Olimpijskim Igrama u Londonu.

U klasi Laser takmičio se i Milivoj Dukić iz Herceg-Novog, jedini jedriličar iz Crne Gore na ovom Prvenstvu, sa nadom da obezbijedi učešće na Olimpijskim Igrama iduće godine. Milivoju je plasman na Olimpijske Igre izmakao u posljednje dvije regate ali ni on ni Predśednik Jedriličarskog Saveza Crne Gore, Pero Vujović, nijesu bili sasvim razočarani.

- "Zauzeo sam 78.-o mjesto od 147 takmičara. Kad je počelo Prvenstvo odlično sam se ośećao. Bio sam koncentrisan, dobro sam jedrio i poslije 8.-e regate mislio sam da imam 70% šansi da ispunim normu za London. Ipak, u devetoj, a naročito u desetoj regati bio sam previše stegnut i uzbuđen i plasman mi je izmakao za malo. Ipak, ovo je za mene bilo veliko iskustvo.", rekao je u razgovoru Milivoj Dukić.

Pero Vujović je takođe vidio pozitivne strane: - "Milivoj ima tek 18 godina i bio je najmlađi učesnik Prvenstva. On je vrlo talentovan jedriličar što je već dokazao na prethodnim takmičenjima kada je u jednoj od regata uspio da pobijedi čak i novog Prvaka svijeta, Toma Slingsby-ja iz Australije. Na kraju krajeva u klasi Laser nastupa tek od marta ove godine.".

Crnogorska zastava na Prvenstvu svijeta u jedrenju

Inače, 147 tamičara je bilo podijeljeno u tri grupe koje su formirane tako da sve grupe budu izjednačene i da svako ima podjednake šanse. Poslije prvog i drugog dana ove grupe se nanovo formiraju uzimajući u obzir rezultate prethodnog dana. Poslije ovih šest kvalifikacionih regata utvrđuje se plasman u jednu od tri finalne grupe (zlatna, srebrna ili bronzana). Konačno takmičari u finalnim grupama jedre još 4 regate da se utvrdi konačan plasman u okviru grupe. Plasmani iz svih regata se sabiraju a najgori rezultat se ne računa. Milivoj se poslije kvalifikacionih regata plasirao u srebrnu grupu i borio se za plasman od 50.-og do 98.-og mjesta.

Milivoj Dukić

- "Imaš 18 godina. Bavljenje sportom na olimpijskom nivou zahtijeva ogroman trud, strast i vrijeme. Kako to usklađuješ sa školom?"

- "To je tačno. Kad se čovjek bavi vrhunskim sportom mora da se opredijeli za jedno ili drugo. Ja sam u četvrtom razredu Gimnazije i opredijelio sam se da vanredno završim školu. Ove godine ću vjerovatno napraviti pauzu zbog Olimpijade. Već sam bio 3 mjeseca u Hrvatskoj na pripremama za ovo Prvenstvo, ođe sam tri neđelje a čeka me i takmičenje u Njemačkoj u maju 2012. đe ću, nadam se, uspjeti da obezbijedim učešće na Olimpijadi."

Pero Vujović, The President

- "Milivoj je odlikaš. Bez obzira na sve potrudićemo se da ne zapostavi učenje. Srednju školu će sigurno završiti." - Pero Vujović je siguran da se Milivoj neće opustiti kad je učenje u pitanju.

- "Kako se snalazite sa engleskim?"

- "Odlično. Jedino što ja govorim British English jer sam završio magistraturu na Imperial College-u u Londonu."

Saznajemo da je Pero poslije magistrature završio i doktorat - mostogradnja. Tako da Jedriličarski Savez Crne Gore ima Predśednika koji ima strast ne samo prema jedrenju već očigledno i prema poslu kojim se profesionalno bavi.

- "Jedrenje je prilično skup sport. Kako se snalazite?"

- "Dovijamo se kako znamo i umijemo. Da smanjimo troškove boravka udružili smo se sa Slovencima, otac i sin, i umjesto hotela zakupili jednu kuću. Sami smo kuvali. Odnosno, stariji Slovenac je kuvao. Obećao sam mu ako se ikad razvedem da računam na njega. Kuva super." - šali se Pero. - "Takođe, za klasu Laser ne moramo da dovlačimo čamac iz Crne Gore. Iznajmili smo ga ođe."

Crnogorski jedriličari nijesu propustili da se jave Crnogorskoj Zajednici Zapadne Australije.
Članovi CZZA sa crnogorskim jedriličarima: Zora Petanović, Danica Banović, Milivoj Dukić, Pero Vujović, Mileva Lopičić i Branko Banović.

Milivoj
- "Bio je kraj marta. Izašao sam da jedrim i rekoh treneru da idem iza Prevlake na otvoreno more. On me je odvraćao ali ja nijesam htio da odustanem. Sve je bilo dobro dok nijesam prošao Mamulu. Onda se nebo odjednom naoblačilo. Okrenem se prema Boki, a tamo sve bijelo od kiše. Onda poče da sijeva i grmi. A moja jedrilica aluminijum i karbon. Srećom uspio sam da se sklonim u Rose, u sklonište što je davno u stijeni izdubila mornarica. Tu me je na kraju našao trener. Bio je poludio. Ipak kasnije mi je oprostio."

Trenuci koji se uklešu u jedrenje pamćenje.

Serena
- "Munje i gromovi su sigurno nešto što ne želite da imate kad jedrite. Nas desetoro, na velikoj jedrilici, jedne godine učestvovali smo na regati do Barija u Italiji. I onda nasred Jadrana po mrklom mraku poče da grmi. Jarbol, visok 21 metar. Naravno nikome nije bilo svejedno. U takvim slučajevima najbolje je da se okrene na šalu. Pitam posadu:
- Znate li zašto je Željko Vujović član naše posade?
- Zašto?
- Njega je udario grom kad je jedrio kod Korčule. A znate staru izreku. Grom ne udara dvaput u isto mjesto."